Istraga smrti 32-godišnjeg Kristiana Josipa Periša, bivšeg hrvatskog atletičara i sportskog trenera, dobila je novi zamah nakon što je policija proširila postupanje na još četiri osobe, dok se istovremeno otvaraju pitanja o snimcima nadzornih kamera, navodnom metalnom bokseru i tome kako je bolnica reagovala nakon njegove smrti.
Periš je preminuo 21. oktobra 2026. godine u zagrebačkoj Klinici za psihijatriju Sveti Ivan, poznatoj kao bolnica u Jankomiru. Prema dosad dostupnim informacijama, riječ je o čovjeku koji je bio diplomirani kineziolog, a kroz sportsku karijeru bavio se atletikom i trenerskim radom, uključujući i aktivnosti s osobama s invaliditetom.
Njegova smrt ubrzo je prerasla u ozbiljan slučaj za više institucija, jer su nakon prvih informacija uslijedili zahtjevi porodice za potpunom istragom, medijski pritisak i niz dilema o tome da li su dokazi osigurani na vrijeme. Preliminarni obdukcijski nalazi, kako su navodili mediji, ukazivali su na više tjelesnih povreda, među kojima krvni podljevi i prijelomi rebara, uz edem pluća i mozga, ali konačno utvrđivanje uzroka smrti još zahtijeva dodatna vještačenja.
Posebnu težinu cijelom slučaju daje činjenica da se ne ispituje samo neposredna odgovornost ljudi koji su tog dana bili u sobi, nego i širi lanac postupanja: od ranijih kontakata s policijom do načina na koji je bolnica čuvala i predavala snimke. Upravo u tom spoju medicinskih, policijskih i pravosudnih pitanja nalazi se razlog zbog kojeg slučaj i dalje izaziva pažnju javnosti.
Istraga se proširila na još četiri osobe
U prvoj fazi kriminalističkog istraživanja uhapšena su četvorica medicinskih tehničara zbog sumnje na teško ubistvo posebno ranjive osobe. Njihovo postupanje dovodi se u vezu s intervencijom zabilježenom nadzornom kamerom u bolničkoj sobi, a upravo je taj snimak postao jedan od ključnih elemenata u rasvjetljavanju događaja.

Prema opisima istražne dokumentacije, na snimku se vide radnje koje uključuju udaranje, snažno pritiskanje pacijentovog tijela i držanje jastuka preko područja lica i vrata. U jednom trenutku pacijent prestaje pokazivati vidljive reakcije, nakon čega osoblje započinje reanimaciju. Ti detalji, kako je do sada objavljeno, predstavljaju osnovu na kojoj istražitelji pokušavaju rekonstruisati sekundu po sekundu šta se dogodilo u sobi.
Važan razvoj uslijedio je 16. novembra, kada je policija nastavila kriminalističko istraživanje nad još četiri osobe. Prema izvještajima hrvatskih medija, riječ je o doktorici, dvije medicinske sestre i jednom medicinskom tehničaru koji su također bili prisutni u sobi tokom sporne intervencije. Time se predmet proširio izvan prvobitno osumnjičene četvorice i postalo je jasno da istraga obuhvata širi krug osoba koje su mogle imati ulogu u događajima te noći.
Iako je istraga proširena, i dalje vrijedi osnovno pravilo da hapšenje ne znači i dokaz krivice. Nadležni organi tek treba da procijene ko je šta radio, ko je bio dužan reagovati i da li su postupci pojedinih zaposlenika i medicinskog osoblja imali pravne posljedice. Ovakvi predmeti se često lome na detaljima, pa će presudni biti medicinski nalazi, sadržaj snimaka i iskazi svih uključenih.
U javnosti je upravo proširenje istrage stvorilo dojam da se slučaj ne može svesti samo na nekoliko osoba koje su bile neposredno u kontaktu s pacijentom. Širi krug osumnjičenih sugeriše da istražitelji pokušavaju uspostaviti potpuniju sliku o sistemu nadzora, odgovornosti i mogućim propustima unutar ustanove.
Zašto je policija snimak dobila tek nakon više od dvije sedmice?

Jedno od najosjetljivijih pitanja odnosi se na to kada je policija zapravo došla do videosnimka. Periš je umro 21. oktobra, a njegov advokat Leon Zrnić već 23. oktobra podnio je krivičnu prijavu i zatražio očuvanje snimaka nadzornih kamera. Upravo taj zahtjev trebalo je da osigura dokaz koji bi mogao rasvijetliti šta se događalo u bolničkoj sobi.
Prema informacijama koje je objavio Index, tadašnja direktorica bolnice Majda Grah pregledala je snimke 4. novembra. Dan kasnije policija je obaviještena o uočenom postupanju osoblja, dok su videosnimci preuzeti 6. novembra. Taj vremenski slijed otvorio je ozbiljno pitanje jesu li istražitelji mogli ranije doći do ključnog materijala i da li je svaka karika u lancu reagovala dovoljno brzo.
Ministar unutrašnjih poslova Davor Božinović pokušao je objasniti kako je tekao policijski postupak. Naveo je da je krivična prijava zaprimljena 23. oktobra, kasno poslijepodne, te da su policijski izvidi započeli narednog ponedjeljka, 26. oktobra. Dodao je i da je policija tada kontaktirala Zavod za sudsku medicinu radi informacija o uzroku smrti, ali još nije raspolagala konačnim nalazom.
Ni to objašnjenje nije uklonilo sve sumnje i dileme. Ostalo je otvoreno pitanje zašto snimak nije ranije osiguran i da li je postojala mogućnost da se ključni dokazi sačuvaju bez odlaganja. U predmetima ovakve vrste upravo vrijeme često odlučuje hoće li tragovi ostati netaknuti ili će kasniji koraci stvoriti prostor za dodatna pitanja.
Spis o bokseru, pritužba direktorice i odgovor policije

Posebnu pažnju izazvala je pritužba koju je Majda Grah uputila policiji 22. oktobra, dan nakon Periševe smrti. U dokumentu je kritikovala postupanje policijskih službenika iz stanica Trešnjevka i Črnomerec tokom ranijih intervencija povezanih s pacijentom. Prema pisanju Jutarnjeg lista, u dopisu se tvrdilo da je Periš medicinskom osoblju predao metalni bokser i još jedan metalni predmet.
Istovremeno, u toj pritužbi nije navedeno da je pacijent u međuvremenu preminuo, iako je direktorica, prema objavljenim informacijama, za smrt bila obaviještena prethodne večeri. Taj podatak dodatno je pojačao interesovanje za sadržaj dopisa i okolnosti pod kojima je nastao, jer se iz njega moglo zaključiti koliko je uprava ustanove u tom trenutku znala i kako je tumačila ranije događaje.
Otvoreno je i pitanje postojanja navodnog boksera. Prema medijskim izvještajima, predmet nije bio među ličnim stvarima vraćenim porodici. Božinović je 16. novembra odbacio tvrdnju da je takav predmet postojao, navodeći informacije kojima raspolaže policija. Time je još jednom pokazano koliko je ovaj slučaj opterećen protivrječnim tvrdnjama koje tek treba detaljno provjeriti kroz materijalne dokaze i svjedočenja.
Ministar je branio i postupanje službenika tokom ranijih dolazaka u bolnicu. Objasnio je da policija nije imala zakonske ni proceduralne osnove za prisilne mjere koje je bolnica tražila, jer tokom prvog kontakta nisu utvrđene okolnosti koje bi opravdale takvo postupanje. Takvo obrazloženje upućuje na širi problem koordinacije između zdravstvenog sistema i sigurnosnih službi u situacijama kada se procjenjuje rizik za pacijenta ili okolinu.
Posljedice slučaja već su pogodile i rukovodstvo Klinike za psihijatriju Sveti Ivan. Nakon objavljivanja snimaka Majda Grah podnijela je ostavku na direktorsku funkciju, a uslijedile su i druge ostavke u vodstvu ustanove i Upravnom vijeću. To pokazuje da je cijeli slučaj odavno prerastao granice jednog krivičnog predmeta i postao test povjerenja u zdravstveni sistem.
Prema informacijama dostupnim do 17. novembra 2026. godine, postupak još nije okončan. Svi osumnjičeni uživaju pretpostavku nevinosti do eventualne pravosnažne osuđujuće presude, a javnost i dalje očekuje precizne odgovore o tome šta se dogodilo u bolničkoj sobi, ko je kako postupao i zašto su pojedini tragovi došli u ruke istražitelja tek nakon više od dvije sedmice.














