Nova svjedočenja i sadržaj službenih bilješki ponovo su usmjerili pažnju na smrt Kristiana Josipa Periša u zagrebačkoj Klinici za psihijatriju „Sveti Ivan“, gdje je uhapšena specijalizantica L. M. Š. zbog postupanja u događajima koji su prethodili tragediji. Prema onome što je dosad poznato iz istrage i medijskih izvještaja, ključni problem nije samo to kako je pacijent završio bez znakova života, nego i razlika između onoga što je doktorica navela u pisanom očitovanju i onoga što, prema navodima Jutarnjeg lista, pokazuje snimak nadzorne kamere.
U središtu slučaja nalazi se dokument u kojem je doktorica opisala pacijenta kao izrazito uznemirenog, razdražljivog i nesaradljivog, navodeći da je pokušavala smiriti situaciju i omogućiti provođenje medicinskih postupaka. Istovremeno, prema dostupnim navodima, u tom izvještaju nisu opisani udarci, pritisci i fizičko postupanje medicinskih tehničara koje je, kako se tvrdi, zabilježila kamera. Upravo ta razlika između pisanog očitovanja i snimljenog prizora postala je jedna od najosjetljivijih tačaka istrage.
Prema ranijim informacijama iz postupka, L. M. Š. je već u pisanom očitovanju detaljno opisala kako je izgledalo njeno zatezanje u prostoriji, pokušaje smirivanja pacijenta i primijenjenu terapiju. No, u tom prikazu ostao je izostavljen jedan dio događaja koji je, prema medijskim izvještajima, kasnije postao presudan za procjenu odgovornosti svih prisutnih. Zbog toga istraga sada ne ispituje samo završni trenutak smrti, nego i sve što mu je neposredno prethodilo.
Šta je doktorica navela u svom pisanom očitovanju
U svom izvještaju, upućenom tadašnjoj direktorici bolnice, specijalizantica je opisala okolnosti pod kojima je, kako je navela, zatekla Periša tokom večernje vizite. Po njenom prikazu, pacijent je prethodno bio miran približno dva sata, a zatim je ponovo postao izrazito uznemiren. Zbog takvog ponašanja pozvana su dvojica medicinskih tehničara s drugog odjela, kako bi pomogli u nastavku postupanja.
Doktorica je tvrdila da je pokušala razgovorom smiriti pacijenta i objasniti mu razloge za nastavak mjere fizičkog sputavanja. Prema njenim riječima, Periš se opirao osoblju, pokušavao odgurnuti i ugristi prisutne te snažno povlačio remenje kojim je bio sputan. Takođe je navela da je zbog tog otpora dolazilo do ispadanja pričvrsnih čepova, koje su zaposleni potom pokušavali ponovo postaviti, što je dodatno otežavalo održavanje mjere koja je već bila određena.
U dokumentu je spomenuta i terapija koja je primijenjena radi smirivanja pacijenta. Navedeni su lijekovi haloperidol, promazin i diazepam, a prema očitovanju, budući da se uznemirenost nastavila, zatražena je i pomoć dodatnog medicinskog tehničara te je razmatrana nova doza terapije. Ovaj dio izvještaja pokazuje da je doktorica nastojala predstaviti postupanje kao pokušaj kontrole krizne situacije, ali bez osvrtanja na ono što će kasnije biti prepoznato kao ključni problem slučaja.

Snimak koji je promijenio tok istrage
Za razliku od službenog očitovanja, snimak nadzorne kamere, kako piše Jutarnji list, prikazuje i postupke medicinskih tehničara koji su postali predmet krivične istrage. Prema opisu objavljenom u medijima, četvorica tehničara držala su Periša na bolničkom krevetu, pritiskajući ga dijelovima tijela. Jedan od njih stavio mu je jastuk preko glave, dok su ostali učestvovali u njegovom pritiskanju i sputavanju.
Prema istom opisu, pritisak jastukom trajao je približno osam minuta, a kamera je, kako se navodi, zabilježila i udarce u predjelu prsa, kao i pritisak koljenima na vrat i grudni koš pacijenta. Takve tvrdnje daju dodatnu težinu cijelom slučaju jer ukazuju na događaje koji nisu obuhvaćeni verzijom iz bolničkog očitovanja. Upravo zato istražitelji sada nastoje rekonstruirati minut po minut šta se dešavalo u sobi i ko je u kojem trenutku bio dužan da reaguje.
Posebno važna okolnost za istragu jeste to što se, prema navodima, doktorica L. M. Š. na snimku vidi kako se više puta kreće oko Periševog kreveta dok se odvijaju opisani postupci. To znači da istražitelji ne posmatraju samo ulogu tehničara, nego i pitanje prisustva i reakcije osobe koja je imala medicinsku odgovornost u tom trenutku. Ako je bila svjesna šta se događa, a nije prekinula postupanje, tada se otvara potpuno novo pitanje njene odgovornosti.
Tvrdila je da je za prestanak disanja saznala od sestre
Jedan od najvažnijih dijelova njenog očitovanja odnosi se na trenutak neposredno prije utvrđivanja da pacijent ne diše. L. M. Š. je navela da je napustila sobu kako bi u ambulanti pripremila dodatnu terapiju. Prema njenoj verziji, u prostoriji su u tom trenutku ostali medicinski tehničari i medicinske sestre, a ona nije bila prisutna kada je došlo do prestanka disanja.

Dok je pripremala novu injekciju, kako je opisala, medicinska sestra došla je do nje i rekla da Periš ne diše i da mu se ne može napipati puls. Time je pokušala objasniti zbog čega, prema vlastitim tvrdnjama, nije neposredno svjedočila trenutku smrti. Njeno očitovanje kasnije je uvršteno u zajednički bolnički izvještaj dostavljen inspekciji Ministarstva zdravstva, što ovom dokumentu daje dodatnu formalnu težinu u postupku koji je uslijedio.
Ipak, istražitelji se ne zadržavaju samo na pitanju kada je saznala da pacijent ne diše. Za njih je jednako važno ono što se, prema dostupnim navodima, događalo ranije u istoj prostoriji. Ako je doktorica zaista bila prisutna dok je trajalo fizičko postupanje, onda se razmatra i njena profesionalna obaveza da reaguje, prekine nasilje ili barem evidentira ono što je vidjela. Zato je njen položaj u istrazi složeniji od puke tvrdnje da nije bila prisutna u završnom trenutku.
Zašto se njeno ponašanje sada posebno ispituje
Prema informacijama koje prenosi Jutarnji list, istražitelji posebnu pažnju posvećuju tome što doktorica, iako je bila prisutna tokom dijela događaja, nije zaustavila postupke medicinskih tehničara zabilježene nadzornom kamerom. Upravo taj propust, ako se potvrdi da je znala šta se događa, sada je jedno od ključnih pitanja na koje istraga traži odgovor. Nije riječ samo o tome šta je napisala nakon događaja, nego i o tome kako je postupila dok se on odvijao.
U ovoj fazi postupka važno je podsjetiti da hapšenje i vođenje istrage ne znače automatski i dokaz krivične odgovornosti. Ipak, činjenica da se ispituju i navodni propusti i moguće nasilno postupanje ukazuje na ozbiljnost predmeta. Razlika između opisa u bolničkom izvještaju i prizora koji, prema medijima, pokazuje snimak, ostaje jedna od centralnih tačaka cijelog slučaja.
Za sada je jasno tek da će odgovori na pitanja o ulozi doktorice, ponašanju tehničara i trenutku kada je ustanovljeno da Periš ne diše imati presudnu važnost za dalji tok postupka. U bolničkoj sobi, prema svemu što je do sada izneseno, susreli su se medicinski pokušaj da se pacijent smiri i niz radnji koje su sada pod najstrožim ispitivanjem. Upravo tu, između papira, snimka i svjedočenja, istraga pokušava rekonstruirati šta se zaista dogodilo prije nego što je zabilježeno da Kristiana Josipa Periša više nema.












