Jednostavan test koji traje svega 60 sekundi, a zasniva se na nabrajanju životinja, privlači pažnju jer može pomoći u ranom prepoznavanju mogućih znakova kognitivnih poteškoća, uključujući demenciju. Riječ je o kratkoj vježbi koju je predstavio britanski ljekar Lawrence Quinn, a koja se u praksi koristi kao početni pokazatelj kako osoba pronalazi riječi, organizuje misli i održava pažnju.
Na prvi pogled djeluje gotovo bezazleno: nema aparata, nema laboratorije, nema komplikovane pripreme. Ipak, upravo zato što je jednostavan, ovaj test je postao zanimljiv stručnjacima koji procjenjuju promjene u pamćenju i drugim misaonim funkcijama.
U svakodnevnom životu mnogi ljudi povremeno zaborave ime, zastanu usred rečenice ili uđu u prostoriju ne sjećajući se zbog čega su to uradili, pa nije neobično da se pitaju da li je riječ o umoru, stresu ili nečemu ozbiljnijem.
Upravo na toj granici između uobičajene zaboravnosti i onih promjena koje zaslužuju dodatnu pažnju zasniva se i interes za test verbalne fluentnosti. On ne daje konačan odgovor, ali može pomoći ljekaru da uoči obrasce koji upućuju na potrebu za detaljnijom procjenom. Važno je, međutim, naglasiti da jedan minut nije dovoljan da ispriča kompletnu priču o zdravlju mozga.
Pravila su vrlo konkretna. Osobi se uključi štoperica i u narednih 60 sekundi treba da nabroji što više različitih životinja. Može početi od psa, mačke ili konja, a zatim nastaviti prema domaćim, divljim, morskim ili drugim vrstama. Iste odgovore ne treba ponavljati, a korisno je da neko zapisuje sve što je izgovoreno kako bi se na kraju mogao prebrojati ukupan broj.
Broj odgovora je važan, ali nije jedina stvar koju stručnjaci gledaju. Jedna osoba može brzo krenuti s nekoliko očitih primjera, pa zastati, dok druga može sporije početi, ali potom uspješno pronalaziti nove kategorije. Način na koji neko prelazi s jedne grupe životinja na drugu govori mnogo o mentalnoj fleksibilnosti, organizaciji misli i sposobnosti da se ostane fokusiran na zadatak.
Šta pokazuju okvirne vrijednosti
Prema okvirnim vrijednostima koje je Quinn predstavio, prosječan rezultat zavisi od dobi. Osobe u dobi od 50 do 59 godina često navedu oko 20 životinja u jednoj minuti. U šezdesetim godinama prosjek se spušta na približno 19 odgovora, dok se za sedamdesete navodi oko 16. Kod ljudi starijih od 80 godina spominje se otprilike 14 životinja. Te brojke služe kao orijentir, a ne kao strogo pravilo.
Upravo zato stručnjaci upozoravaju da se rezultat ne smije posmatrati izolovano. Na njega mogu utjecati obrazovanje, poznavanje jezika, umor, koncentracija i druge lične okolnosti. Neko će biti slabiji zbog napornog dana, nedovoljno sna ili jednostavno zato što nije naviknut na takvu vrstu zadatka. Druga osoba može imati veći broj odgovora, ali i dalje pokazivati suptilne poteškoće koje ovakva kratka vježba ne otkriva u potpunosti.
Posebnu pažnju privlači rezultat od 15 ili manje nabrojanih životinja, naročito ako se takav učinak pojavi kod mlađih starosnih grupa ili kod ljudi koji već uočavaju promjene u pamćenju. Međutim, i tada je riječ samo o signalu da je potreban razgovor sa ljekarom, a ne o dokazanoj bolesti. Vrednovanje takvog nalaza uvijek ide uz širu sliku, a ne uz jedan jedini broj na papiru.
Zašto je važan način odgovaranja
Tokom testiranja stručnjaci ne prate samo koliko je životinja nabrojano, nego i kako osoba dolazi do tih odgovora. Neko će najprije pomenuti kućne ljubimce, zatim domaće životinje, pa divlje vrste, dok će drugi brzo preći na morske životinje ili na potpuno novu grupu. Takvo preusmjeravanje pokazuje sposobnost da se iz jedne misaone oblasti lako pređe u drugu.
Takvi detalji su važni jer demencija ne utiče samo na pamćenje, nego i na govor, prosuđivanje i sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Zato se ovaj test koristi kao dio šire procjene, a ne kao samostalna dijagnoza. Njegova vrijednost je u tome što može pokazati gdje se osoba “zaglavi”, kako organizuje informacije i koliko joj je lako da pronađe nove riječi kada prvi niz odgovora presuši.
Istraživanja verbalne fluentnosti pokazala su da osobe s blagim kognitivnim oštećenjem u prosjeku postižu slabije rezultate od onih bez takvih poteškoća. Ipak, razlike među ljudima su velike, pa ni uredan rezultat ne znači potpunu sigurnost da ne postoji nikakav problem. Upravo zbog toga ljekari naglašavaju da se svaka procjena mora temeljiti na razgovoru, posmatranju i dodatnim informacijama, a ne na jednom brzom zadatku.
Ako se zaboravljanje počne učestalo ponavljati, ako je sve teže pratiti razgovor ili obavljati poznate poslove, preporučuje se razgovor s ljekarom. Posebno je važno obratiti pažnju na promjene koje postepeno postaju izraženije i ometaju svakodnevni život. U takvim situacijama brza procjena može biti prvi korak prema jasnijem odgovoru i mirnijem razumijevanju onoga što se događa.
Šta može pomoći zdravlju mozga
Stručnjaci posebno ističu da na zdravlje mozga tokom života utiče više faktora. Redovna fizička aktivnost, kvalitetan san, društveni kontakti i mentalni angažman važni su za održavanje kognitivnih sposobnosti. Čitanje, učenje novih vještina, razgovori i aktivnosti koje zahtijevaju razmišljanje mogu biti korisni u svakodnevnoj rutini.
To ne znači da se demencija može jednostavno spriječiti jednom navikom ili brzim testom, ali znači da opće zdravlje i mentalna aktivnost imaju značajnu ulogu. Kada se ovakve vježbe koriste promišljeno, one mogu biti koristan podsjetnik da promjene u pamćenju nisu nešto što treba ignorisati, posebno ako ih primijete i članovi porodice ili bliske osobe.
Zbog toga kratki test s nabrajanjem životinja ima svoju vrijednost, ali i svoje granice. Može biti zanimljiv početak razgovora o kognitivnom zdravlju, no ne bi smio postati razlog za samostalno postavljanje dijagnoze ili nepotrebnu paniku. Kada se pažnja usmjeri na stvarne promjene i kada se traže odgovori na pravom mjestu, ovaj jednostavni minut može postati mnogo više od male vježbe pamćenja.
U tome je i najveća vrijednost ove metode: ne mjeri samo koliko brzo neko može izgovoriti nazive životinja, nego podsjeća da se iza naizgled sitnih zastoja ponekad krije potreba za pažljivijom procjenom. A kada se takva procjena uradi na vrijeme, mnogo je lakše razumjeti šta je prolazna zaboravnost, a šta zahtijeva dodatnu stručnu pažnju.
