Duži period bez seksualnih odnosa kod nekih žena može biti povezan s osjećajem usamljenosti, manjkom bliskosti ili promjenama raspoloženja, ali se iz nečijeg izgleda, hoda ili ponašanja ne može pouzdano zaključiti koliko dugo nije imala intimne odnose. Upravo na tome počiva i glavna poruka ovog teksta: spoljašnji znakovi koji se često olako tumače kao “dokaz” seksualne apstinencije u stvarnosti mogu imati desetine drugih uzroka.
Tema je osjetljiva jer se u javnosti često miješaju intimnost, emocionalno stanje i zdravstvene okolnosti. Neko može djelovati umorno, napeto ili povučeno zbog stresa, lošeg sna, hormona, lijekova ili privatnih problema, a ne zbog manjka seksualnih odnosa. Zato je preciznije govoriti o potrebama i osjećajima pojedinca nego pokušavati prepoznati “znakove” koje tijelo navodno šalje.
U središtu cijele priče nalazi se jednostavna, ali važna činjenica: seksualna želja i potreba za bliskošću veoma su individualne. Nekim ženama duži period bez seksa teško pada, druge ga prolaze bez nezadovoljstva, a treće u određenim fazama života uopšte ne osjećaju potrebu za intimnim odnosom. Zbog toga jedna univerzalna lista “simptoma” ne postoji i ne može postojati.
San i umor ne govore cijelu priču
Tokom ugodnog fizičkog kontakta i seksualne aktivnosti u tijelu se mogu javiti promjene povezane s opuštanjem i osjećajem zadovoljstva. U tom kontekstu često se spominju oksitocin i endorfini, hormoni i hemijske supstance koje ljudi povezuju s ugodom, smirenošću i osjećajem povezanosti. Ipak, to ne znači da je seksualni odnos jedini put do takvog stanja.
Zagrljaji, nježni dodiri, masaža, fizička aktivnost, kvalitetan razgovor i opuštajuće društvo također mogu uticati na to kako se osoba osjeća. Zato umor, nesanica ili nervoza sami po sebi ne predstavljaju dokaz seksualne apstinencije. Ako neko loše spava ili izgleda iscrpljeno, mnogo je vjerovatnije da treba razmotriti širi zdravstveni i životni kontekst.
Stres, raspored spavanja, lijekovi, menopauza, psihičko stanje i zdravstveni problemi samo su neki od faktora koji mogu uticati na energiju i izgled osobe. Zato se nesanica ili iscrpljenost ne bi smjele tumačiti kao jednostavan znak da nekome “nedostaje seks”. Takvo čitanje tuđeg ponašanja često zanemaruje ono što je mnogo stvarniji uzrok problema.
Raspoloženje zavisi od bliskosti, ali ne samo od seksa
Kada osobi nedostaju dodir, nježnost ili osjećaj povezanosti s partnerom, potpuno je moguće da se pojave tuga, frustracija ili osjećaj usamljenosti. Ako je seksualna i emocionalna intimnost važan dio njenog odnosa, njeno odsustvo može ostaviti trag na raspoloženje. To je posebno izraženo kada se osjećaj bliskosti ne nadoknađuje drugim oblicima podrške.
Međutim, iz toga ne slijedi da će svaka žena bez seksualnih odnosa postati nervozna ili razdražljiva. Postoje osobe koje nemaju želju za seksom u određenom periodu i pri tome se osjećaju sasvim dobro. Drugim riječima, izostanak intimnosti nije automatski isto što i emocionalni pad, baš kao što prisutnost seksa ne garantuje unutrašnji mir.
Promjene raspoloženja zato treba posmatrati u širem okviru. Partnerski problemi, posao, stres, hormonske promjene, kvalitet sna i mentalno zdravlje mogu biti jednako važni, a ponekad i važniji od svega što se tiče seksualnog života. Izolovano posmatranje samo jednog elementa često vodi pogrešnim zaključcima.
Samopouzdanje nije mjera seksualnog života
Kod pojedinih žena osjećaj poželjnosti i bliskosti s partnerom može pozitivno uticati na sliku o sebi. To je razumljivo, jer bliski odnosi često nose potvrdu, pažnju i osjećaj prihvaćenosti. Ali kod drugih seksualni život ima mnogo manju ulogu u načinu na koji doživljavaju vlastitu vrijednost.
Zbog toga nesigurnost u izgled, povlačenje ili stalna potreba za potvrdom ne znače automatski da žena dugo nije imala intimnog partnera. Osjećaj samopouzdanja gradi se kroz mnogo različitih područja života: odnose s drugima, posao, sposobnosti, lične vrijednosti i fizičko zdravlje. Seksualni život može biti dio te slike, ali nije cijela slika.
Poseban problem nastaje kada osoba vlastitu vrijednost gotovo potpuno veže za to da li je neko seksualno želi. Tada se ne govori samo o želji za intimnošću nego i o načinu na koji se doživljava sopstvena važnost. Takav obrazac govori više o unutrašnjem odnosu prema sebi nego o tome koliko često neko ima seksualne odnose.
Nekad nedostaje nježnost, a ne sam odnos
Intimnost je širi pojam od seksa. Ona obuhvata dodir, zagrljaj, razgovor, osjećaj sigurnosti, nježnost i uvjerenje da je osoba nekome važna. Upravo zato se može desiti da neko ima redovne seksualne odnose, a ipak se osjeća emocionalno usamljeno. Seks ne popunjava uvijek prazninu koja nastaje kada nema istinske bliskosti.
S druge strane, osoba može dugo biti bez seksualnog partnera, a da ipak ima snažne odnose s porodicom i prijateljima i da se osjeća ispunjeno. Zbog toga se kvalitet odnosa i osjećaj povezanosti ne mogu svesti na broj seksualnih susreta tokom sedmice ili mjeseca. Ono što nekome nedostaje nije nužno seks kao čin, nego osjećaj da je viđen, prihvaćen i emotivno siguran.
Libido se mijenja tokom života
Ne postoji univerzalna učestalost seksualnih odnosa koja bi se mogla proglasiti normalnom za svaku osobu. Seksualna želja može biti izraženija ili slabija i mijenja se kroz različite životne faze. Ono što je nekome uobičajeno, za drugoga može biti previše, premalo ili jednostavno nebitno u tom trenutku života.
Na libido mogu uticati godine, trudnoća, period nakon porođaja, menopauza, stres, umor, kvalitet partnerskog odnosa, lijekovi, bolesti i lične preferencije. Neke žene žele češću seksualnu aktivnost, neke mnogo rjeđu, dok u određenim periodima neke uopšte ne osjećaju potrebu za njom. Sve te razlike su dio ljudske raznolikosti i same po sebi ne nose moralnu ili emocionalnu ocjenu.
Nijedna od tih razlika ne govori automatski nešto o karakteru, ženstvenosti ili emocionalnoj stabilnosti osobe. Zato je opasno i površno spoljašnje znakove pretvarati u navodne dokaze o tuđem intimnom životu. U stvarnosti, mnogo je korisnije pitati se šta je nekome potrebno da bi se osjećao dobro nego nagađati šta mu nedostaje.
U takvim situacijama razgovor s ljekarom, ginekologom ili stručnjakom za mentalno zdravlje može pomoći da se sagledaju fizički, psihološki i partnerski faktori. Seksualna aktivnost nekim ljudima jeste važan dio osjećaja blagostanja, ali nije univerzalni lijek za nervozu, nesanicu ili nesigurnost.
Upravo zato nečiji intimni život ne može se čitati iz pogleda, držanja tijela ili kratkog utiska stečenog sa strane. Ono što se spolja vidi često je samo trenutak, dok su stvarni razlozi mnogo dublji i ličniji. A kada se bliskost zaista izgubi, to se obično ne prepoznaje po jednoj gesti, nego po tišini koja se između dvoje ljudi zadrži mnogo duže nego što bi iko očekivao.
